Skenirao i OCRovao : Soki - esokic@ubbg.etf.bg.ac.yu VE[TI^ARENJE Upra`njavanje magije* radi nano{enja zla. 1. Li~nost ve{tice/ve{ca: Brojna dru{tva su ljud- skim bi}ima pripisivala mo} da drugima nanesu zlo natprirodnim sredstvima. Smatralo se da ve{ti~are- nje uzrokuje ~itav niz nesre}a: da ne dopu{ta buteru da se zgru{a, da uzrokuje nesre}e i povrede svih vrsta, da uni{tava plodnost zemlje, `ivotinja i ljudi, pa ~ak i da uzrokuje smrt. Savremena saznanja o psihosomatskim bolestima jasno ukazuju da verova- nje u ve{ti~arenje zaista mo`e uzrokovati ozbiljne bolesti i da protivmagija takode mo`e biti somatski delotvorna. Mo} kojom se ~ine ova zla bez izuzetka je natprirodna, mada njen specifi~ni izvor mo`e zna~ajno varirati. Ona je ponekad nasledna, bora- ve}i u ve{tici/ve{cu sasvim nezavisno od njene/nje- gove volje; ~esto poti~e iz onog izvora magijskih sila koje se mogu upotrebiti za dobro ili za zlo; a daju je takode i raznorazna natprirodna bi}a kao {to su demoni ili zlodusi s kojima, kako se veruje, ve{tice sklapaju ugovore. Koji god bio izvor njihove mo}i, za ve{tice se misli da su u dosluhu s kosmi~kim silama zla. Stoga je razumljivo {to zami{ljcna li~nost ve{tice obi~no predstavlja suprotnost onome {to se smatra normalnim za ljudska bi}a. Tako se ve{tice {unjaju lnaokolo no}u, lete ili hodaju na rukama, obo`avaju |avole i ~ak imaju seksualne odnose s njima, i `rtvuju ili pro`diru decu; {to je njihovo vladanje odvratnije, to je uverljivije. Li~nost ve{tice, ponekad nazvane "ve{ticom more", oli~ava ono {to dru{tvo smatra neljudskim, i na taj na~in predstavlja uzor onoga {to ljudi ne bi trebalo da budu. 2. Funkcija verovanja u ve{ti~arenje: ^esto se mislilo da ve{ti~arenje pru`a dru{tvima obja{njenja onoga {to se obi~no smatra nezaslu`enim nesre}a- ma, onima koje bi se ina~e morale pripisati samo slu~ajnosti. Ukoliko nas udari grana koja je otpala s drveta, ve{ti~arenje ne obja{njava ranu koja je tom prilikom nastala, ali zato obja{njava za{to je ba{ ta grana pala u ~asu kada smo prolazili ispod nje. U drugim funkcionalisti~kim pristupima, tvrdilo se da optu`be za ve{ti~arenje slu`e kao dru{tveno odobre- no izra`avanje neprijateljstva. Klakhon (Kluc- khohn) u svom radu o ve{ti~arenju kod Indijanaca Navaho tvrdi da optu`be za ve{ti~arenje predstav- ljaju slu~ajeve pomerene agresije u jednom dru{tvu koje neznatno dopu{ta izra`avanje neprijateljstva i mr`nje. U afri~kim plemenskim dru{tvima, optu`be za ve{ti~arenje se smatraju izgovorom koji na lega- lan na~in omogu}ava ina~e nedozvoljeno cepanje porodi~ne loze i deljenje sela koja su postala preveli- ka, prenaseljena i optere}ena sukobima. Vra~evi (engl. witch doctor, doslovno: "doktor za ve{tice"; prim. prev.) ~ija je uloga da prona|u ve{tice, obi~no po~inju tako {to prona|u obrasce netrpeljivosti u okviru sela, pogotovo onoga u kome `ivi `rtva, poku{avaju}i da razotkriju verovatno osumnji~ene. Ovakav postupak ~esto mo`e da razotkrije netrpelji- vost, da je u~ini otvorenom, a ponekad i da je makar privremeno razre{i. Izu~avanja ve{ti~arenja u Engleskoj tako|e povezuju optu`be sa sukobima. Sva|e su se ~esto zavr{avale optu`bama za ve{ti~a- renje, pogotovo kada su bile pra}ene neobja{njivim bolestima ili sli~nim nesre}ama. Naj~e{}e je za ve{ti- cu ili ve{ca progla{avana neka osoba koja ne pripa- da kom{iluku, pogotovo dosadni prosjak koji je optu`ivan mo`da i zato da bi se ugu{ilo ose}anje krivice {to je oteran s praga praznih ruku. Mada ovi primeri ukazuju na to da ve{ti~arenje mo`e igrati dru{tveno korisnu ulogu, kod funkcio- nalnih obja{ujenja moramo uvek imati na umu da su optu`be za ve{ti~arenje i obja{njenja koja se za to nude ~esto u`asna i disfunkcionalna. Uverljivost funkcionalisti~kog shvatanja zasniva se na tvr|enju da kulture nisu u stanju da toleri{u haos i da je bilo kakvo obja{njenje, ~ak i u`asno, bolje nego nikak- vo. Sigurno je da pripisivanje bolesti ve{ti~arenju makar omogu}ava ~oveku da preduzme neke pro- tivmere (antive{ti~ja magija, nagodba s ve{ti- com/ve{cem ili ubijanje nje ili njega). 3£. Dru{tvo u kome se veruje u ve{ti~arenj: Jedno zajedni~ko dru{tveno iskustvo provla~i se kroz sve slu~ajeve optu`ivanja za ve{ti~arenje. U svakom tom slu~aju, sama dru{tvena struktura postavlja ljude u nejasne me|usobne odnose i propu{ta da ih snabde mehanizmima kojima se sukobi mogu izraziti i raz- re{iti. Englez koji je odbijao prosjake bio je sapet "Zakonom o siroma{nima" koji je istovremeno za- branjivao prosja~enje i, s druge strane, od parohija zahtevao da se brinu za siroma{ne. Pripadnik afri~- kog plemena mo`e se na}i suo~en sa sistemom u kome se istovremeno podsti~e topla saradnja i tome suprotstavljena odgovornost svakog ~oveka da na- stoji da postane poglavica. Druga zajedni~ka karakteristika dru{tava u koji- ma se veruje u ve{ti~arenje jeste sna`no ose}anje grupnog identiteta i sna`an pritisak na pripadnike da se saobraze grupnim normama. Njihove dualis- ti~ke kosmologije dele svet na zara}ene sile dobra i zla. Pojedinci u takvim dru{tvima dolaze u situacije koje izazivaju anksioznost, po{to nedoslednosti u sistemu odnosa i klasifikacijama koje njima uprav- ljaju stalno protivre~e pritisku koji se vr{i na pripad- nike grupe da joj se saobraze i da preko nje ostvare svoj identitet. Daglasova (Douglas) je ukazala da figura ve{tice simboli~no izra`ava takvo dru{tveno iskustvo. Osobe koje su optu`ene za ve{ti~arenje normalne su po svom spolja{njem izgledu, ali se smatra da u sebi gaje sile kosmi~kog zla. Funkcionalna analiza bi ukazivala na to da op- tu`be za ve{ti~arenje omogu}avaju razre{avanje tak- vog sukoba. Me|utim, retko kad se de{ava da se sukob trajno razre{i, jer je dru{tvena struktura koja je proizvela optu`be ostavljena nedirnutom ili je pak u~injena jo{ problemati~nijom. Revizija funkciona- listi}kog pristupa koju zagovara Daglasova gleda na optu`be za ve{ti~arenje kao na izraz dru{tvene obo- lelosti umesto jednostavno kao na poku{aje izle~e- nja. Stalna je pojava da oni koji su optu`eni za ve{ti~arenje zaista i predstavljaju stvarnu pretnju za one koji su ih optu`ili. Optu`ene ve{tice ili ve{ci jedva da su normalni. Oni su ~esto u savezu sa spolja{njim silama - dru{tvenim, ekonomskim i politi~kim - koje zaista predstavljaju pretnju zajed- nici koja iznosi optu`be. Pored toga, ta pretnja je uvek tanana; optu`ene ve{tice ili ve{ci retko kada su grubo devijantni; da jesu, dru{tvo bi imalo druge na~ine da se njima pozabavi. Klju~ je upravo u ambivalentnosti osumnji~enih ve{tica ili ve{taca, kao i samog dru{tvenog sistema. Optu`be za ve{ti~a- renje obi~no predstavljaju poku{aj da se zdere mas- ka normalnosti i razotkrije opasnost koja vreba iznutra. To se posti`e na dva nivoa: razotkriva se ona zla sila koja obitava u telu ve{tice ili ve{ca, a u isto vreme se i zla koja le`e u telu dru{tva identifikuju i isteruju. Shodno tome, optu`be za ve{ti~arenje ~esto prate obnavlja~ke i milenaristi~ke pokrete* koji nastoje da odstrane strano zlo i povrate dru{tvu ~istotu i celovitost. Daleko od toga da budu erupcija iracionalnog u javni `ivot, optu`be za ve{ti~arenje ukazuju na dru{tvene napetosti i sukobe koji le`e ispod povr{ine i daju im jednu, ~esto odgovaraju}u, simboli~ku formu. Bibliografija: P. Boyer and S. Nissenbaum, Salem Possessed (1 974); M. Doug1as, Natural Symbols (1973), Witchcraft Confessions and Accusations (1970); L. Mair, Witchcraft (1969); M. Marwick, ed., Witchcraft and Sorcery (l970); C. K1uckhohn, Navaho Witchcraft (1967). D. E. Owen