Imam ~ast i privilegiju da otvorim Sve~anu akademiju povodom 30 godina studija elektrotehnike u Republici Crnoj Gori. U ime profesora, asistenata i studenata Elektrotehni~kog fakulteta pozdravljam sve uva`ene goste koji su se odazvali pozivu na{eg Dekana. S posebnim zadovoljstvom isti~em prisustvo na{eg doajena - uva`enog profesora u penziji Milorada Vela{evi}a. S obzirom na osnovni, dijelom evokativni motiv ove akademije, dozvolite da sa du`nim pijetetom pomenem na{e preminule kolege profesore i saradnike Radovana Markovi}a, Mom~ila Nenezi}a, Vuka Vuko{i}a, Milivoja Lazarevi}a, Mirka Miju{kovi}a i Rajka Vuk~evi}a.
Tridesetogodi{nja misija ove univerzittske institucije bila bi u normalnim okolnostima po sebi dovoljan motiv za makar mali jubilej. Ali upravo problem okolnosti tragi~nog raspleta razgradjuje na{a zajdni~ka ku}a i ovija njeno, odnosno na{e moralno uru{avanje, provocira moralnu dilemu: da li je uop{te vrijeme za slavlje i jubileje i da li ba{ u ovom trenutku? Prvi odgovor je: vjerovatno ne! jer u ovakvim destruktivnim i konfuznim vremenima gotovo prestaje smisao postojanja ovakvin isntitucija. One danas s naporom dose`u svoje sofisticirane ciljeve nau~no-obrazovnog procesa u sasvim mirnim vremenima i u ekonomski mo}nijem i medjunarodno otvorenijem ambijentu.
[to se ti~e samog trenutka on je kudikamo povoljniji nego koncem pro{le godine za kada je i bilo predvidjeno odr`avanje ovog skupa. I upravo zbog neke nade u preokret tragi~nih okolnosti, ovaj jubilej bi mogli prihvartiti i kao na{u autenti~nu poruku za mir i progres koji su tako medjusobno uslovljeni i toliko nama neophodni.
Najzad, samo zbog akademske komunikacije razloge za ovakve susrete bi trebalo izmisliti pa makar to i bilo jednom u 10 godina. Nama je zaista `ao zbog odsustva kolega sa svih ETF-a sa kojima smo imali dugogodi{nju plodnu saradnju. Nadam se da }u izraziti zajedni~ku `elju ako plediram da sve na{e naredne akademske susrete i jubileje ostvarujemo i proslavljamo u nekim boljim i sre}nijim vremenima.
Hvala.