PREDGOVOR
Samoupravna interesna zajednica za obrazovanje Crne Gore 1973. godine je donijela odluku o osnivanju matematickog fakulteta u Podgorici. Ne zeleci improvizaciju, matematicari su trazili da se taj poduhvat odlozi bar za pet godina i u tom periodu sprovedu organizovane pripreme.
Grupa crnogorskih matematicara i fizicara 1978. godine vjerovala je da je u Crnoj Gori moguce organizovati stvaralacki rad u oblasti matematike i fizike kao i drugdje u Evropi i svijetu. Obnovljena je ideja o pokretanju Prirodno-matematickog fakulteta. Ka tom cilju pred njima je stajalo nekoliko prepreka.
Najprije, statisticka istrazivanja provedena u Francuskoj, koja su pokazala da se u populaciji od tri miliona stanovnika radja jedan talentovan za istrazivanja i vrhunsku matematicku kreaciju i dva-tri koji mu se priblizavaju. To znaci da bi Crnoj Gori, kad bi pocinjala ovo, trebalo oko 25 godina da bi iz svojih ljudskih resursa stvorila skolu sa 20-25 istrazivaca, uporedivu po svojim mogucnostima sa standardnim evropskim i americkim fakultetima. Ovaj problem bio je ublazen jer je u tom trenutku na Tehnickom i Ekonomskom fakultetu u Podgorici (Titogradu) i Pedagoskoj akademiji u Niksicu, vec radilo vise od deset nastavnika i asistenata matematike.
Druga prepreka, koja se u medjuvremenu pojavila, bio je nametnuti spor - kako pocinjati, kao tzv. nastavnicki fakultet u Niksicu ili kao naucno-istrazivacka-nastavna institucija - Prirodno-matematicki fakultet u Podgorici. Sudija je bila vlast, u formi samoupravne volje. Matematicari su u vecini bili za ovo drugo rjesenje.
Izgubili smo godinu i po dana, ali smo se izborili za bolje rjesenje. Osnovan je fakultet za matematiku i fiziku u Podgorici, za koji je izabran naziv Institut za matematiku i fiziku, da se ne bi prejudiciralo lociranje drugih fakulteta egzaktnih nauka.
Veza koju smo izgradili sa Mehanicko matematickim fakultetom Moskovskog drzavnog univerziteta za nas je imala odlucujucu ulogu. Godinama smo na tom univerzitetu imali najmanje po tri nastavnika i asistenta na usavrsavanju. Od 1970. do otvaranja studija 1980. godine ostvarili smo vise od sto godina boravka nasih nastavnika u Rusiji. Citavu deceniju, od 1980. do 1990., najmanje po pet profesora s Meh-mata boravilo je na nasem fakultetu svake godine u trajanju od mjeseca do jedne skolske godine.
Rusija je ponovo bila kapija kroz koju su do nas dolazili evropski uticaji u obrazovanju i kulturi. U matematici je to bila Evropa iz prve ruke.
Kroz tu kapiju stigli smo i u druge krajeve Evrope i Amerike. Profesori s Instituta za matematiku i fiziku predavalu su i istrazivali na mnogim univerzitetima SAD, Velike Britanije, Francuske, Belgije, Svajcarske, Poljske, Cehoslovacke, Rumunije, ... i svoje radove izlagali na desetinama naucnih konferencija u raznim krajevima svijeta. U Podgorici su dolazili matematicari iz Rusije, Evrope i Amerike.
Crnogorski matematicari i fizicari razvili su i plodnu saradnju sa svojim kolegama iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slovenije. Profesori sa Prirodno-matematickog fakulteta u Beogradu, pomogli su u prvim godinama rada fakulteta.
Sada, poslije petnaest godina, stvari izgledaju drugacije. Desetak nasih najboljih studenata-saradnika, od kojih su neki poslije zavrsetka nasih studija boravili vise godina u inostranstvu i doktorirali na stranim univerzitetima, napustili su (napustaju) fakultet i zemlju. S njima odlazi znacajan dio najvrjednijeg sto smo stvorili za petnaest godina rada odsjeka za matematiku i fiziku.
Cak i da se obnove uslovi za komunikaciju sa svijetom, bez koje je razvoj matematike i fizike kod nas nezamisliv, bice nuzno mnogo vremena da se nadoknadi ono sto je izgubljeno u toku posljednjih nekoliko godina.
Nejasne perspektive umanjuju radost jednog nesumnjivog uspjeha