PODVODNI KOLOS U stalnom narastanju strategijskih ofanzivnih snaga, obe svetske sile (SAD i bivsi SSSR) uvele su dosada cetiri generacije podmornica na nuklearni pogon naoruzanih balistickim raketama. U odnosu na SAD, nekadasnji SSSR je izgradio vise podmornica lansera balistickih raketa. Kao i u SAD, i u SSSR-u je usvojena strategija po kojoj je 50% ovih podmornica rasporedjeno u rejonima ocekivanja u potpunoj borbenoj gotovosti. Medjutim, u posledenje vreme pristupljeno je gradnji velikih podmornica sa balistickim raketama velikog dometa, pa sve manji broj podmornica ima potrebu da napusta vlastite vode. STRATRGIJSKA PODMORNICA Analizom taktichko-tehnickih karakteristika najsavremenijih podmornica na nuklearni pogon, naoruzanih balistickim raketama, dolazi se do tendencija buduceg razvoja tih podvodnih plovila: dalje povecavanje kapaciteta (mogucnosti) podvoden plovidbe sa tri na sest meseci, maksimalno moguce smanjivanje suma prilikom plovidbe, povecavanje sigurnog prodora podmornichkih raketa ka cilju kroz maskiranje lansirnog polozaja podmornice, povecanje brzine leta rakete i promene putanje bojnih glava, osposobljavanje podmornica za noshenje rezervnog broja raketa na spoljnim nosachima na trupu podmornice, i pored toga shto vec sadasnje podmornice nose i vise od 200 bojnih glava. Sovjetska podmornica tipa "Typhoon" na nuklearni pogon, naoruzana balistickim raketama najveca je podmornica koja je ikad do sada izgradjena. Deplasman joj je u podvodnoj plovidbi 25000-30000 tona (podaci su razliciti). radi poredjenja, americka podmornica iste vrste tipa "Ohio" ima deplasman 18750 tona. Ogromne dimenzije ove podmornice (duzina - 170 m , sirina - 25 m i visina - 13 m ) nisu posebna prednost za izvodjenje podmornichkih dejstava, u kojima se ka kriterij efikasnosti uzimaju nevidljivost i pokretljivost. Velike podmornice je lakse otkriti primenom aktivnih senzora (sonara) i one predstavljaju veliku metu za protivpodmornicko oruzje. Manje podmornice su pokretljivije i mogu koristiti vecu dubinu za svoja dejstva. Razlika izmedju napadnih podmornica (sa raketnim naoruzanjem) i podmornica na nuklearni pogon sa balistickim raketama je u tome sto prve imaju zadatak da izvode dejstva u podrucju u kome njihove snage kontrolisu povrsinu, dok ove druge izbegavaju sukobe sa neprijateljskim snagama. Strategijske podmornice na nuklearni pogon, naoruzane balistickim raketama, u najvecoj meri operisu u sigurnom podrucju u kome su van dometa neprijateljskih protivpodmornickih snaga. Strategijske podmornice su konstruisane i dimenzionisane prema broju projektila koje nose. Visina projektila odredjuje visinu , a precnik projektila odredjuje sirinu. Sovjetski balisticki projektili su veci od americkih zabog tehnickih i strategijskih razloga. Razlika u visini je znatno veca, dok su odnosi precnika projektila u srazmeri. Naime, americka ratna mornarica odlucila se za razvoj "kratkih" i "debelih" projektila za instaliranje u podmornice. Projektili SS-N-8, kojima su opremljene podmornice tipa "Delta", za 25% su duzi od projektila "Poseidon" C.3 ili "Trident" C.4, dok im je precnik priblizno isti. Ovaj faktor je uzrok za visoka spremista strategijskih balistickih podmornica sedamdesetih godina. Povecane dimenzije podmornice "Typhoon" u odnosu na onu tipa "Delta" nastale su zbog projektila SS-N-20, koji je mnogo veci od onog tipa SS-N-8 (kojima su naoruzane podmornice tipa "Delta"). Trebalo je projektile uklopiti u postojeca tela bez uvecanja visine sekcije gde se uskladistuju projektili. PROBLEMI U KONSTRUKCIJI U projektovanju takve grdosije glavni konstrukcioni problem bio je veci precnik "tela pod pritiskom", za koje je svojstvena manja sposobnost odupiranja vodenom pritisku. Naime, takva podmornica treba da postize vece dubine ronjenja i izdrzava veci pritisak koji nude vecu zastitu od protivpodmornickih senzora i oruzja. Problem je resen razvojem visokorastegljivog celika koji opet zahteva visoku tehnologiju proizvodnje. To smanjuje broj varova i mogucih spojeva. Na Zapadu se pridaje veci znacaj gradnji jdenotrupnih podmornica, cime se dobija unutrasnji prostor i zapremina u odnosu na dati deplasman, a smanjena je i buka pri brzom ronjenju uklanjanjem prostora za potapanje (plavljenje), koji imaju dvotrupne podmornice. Sovjeti vise koriste dvotrupne podmornice zbog teoretskih i tehnoloskih razloga. Telo podmornice "Typhoon" sastoji se od dva cilindra pod pritiskom, jednog pored drugog, koji su uzrok razlike u deplasmanu podmornica "Typhoon" i "Ohio". Duzine su im priblizno iste, ali sirina je dvostruko veca u korist podmornice tipa "Typhoon". Glavna prednost podmornice tipa "Typhoon" je njena sposobnost za dejstva sa vecih dubina, a oba unutrasnja tela (cilindra) nisu veca od cilindra podmornice tipa "Delta", gde je samo jedan cilindar - pretpostavlja se da su identicni. Razmak spoljnjeg oklopa od unutrasnjeg cilindra iznosi 2 m, a precnik cilindra je procenjen maksimalno na 8.5-9m, sto nije dalko od precnika jednog cilindra na podmornici tipa "Delta", koja ima precnik 12 m. Najveca prednost dvostruke konfiguracije je cvrstina i otpornost na ostecenja. Pri tome se vodilo racuna o snazi, odnosno velicini torpeda, jer zapadni brodovi i helikopteri koriste trpeda standardnih dimenzija ( kalibar 324 mm) sa relativno malom bojevom glavom. NAORUZANJE Dok je na jednj strani lako prihvacena konfiguracija podmornice, na drugoj strani je bilo manje slaganja po pitanju pogona, jre nuklearna propulzija zahtva veliki prostor. "Typhoon" je trebalo da ima snagu od 120000 KS, a tek 1985. godine je saopsteno da ima 80000 KS. Relativno kratka duzina krmenog dela u kome se nalazi reaktor, u koju je trebalo ugraditi postroj parne turbine i pomocnih uredjaja, uslovila je samo dva reaktora i to jedan pored drugog. Prostor u cilindrima je isti kao i kod podmornice "Delta", pa je po misljenju zapadnih strucnjaka bilo dovoljno mesta za pogon od 60000 KS, kao sto je slucaj kod podmornice tipa "Ohio". I pramac i most su hidrodinamicni i imaju relativno malo prostorija za plavljenje u duplu konfiguraciju. Procenjujuci mogucnost te podmornice, strucnjaci su, uzimajuci u obzir sve negativnosti ovakve konfiguracije, dosli do zakljucka da 80000 KS moze obezbediti ovakvoj podmornici brzino od 22 do 24 cvora. U sezdesetim godinama brzina balistickih podmornica bila je mala i to je bio ozbiljan takticki nedostatak, jer su imale i mali takticki radijus. Medjutim, domet raketa SS-N-20 je oko 4500 milja, pa ova podmornica moze dejstvovati i iz vlastitih voda. Iz ovoga se moze zakljuciti da je velika brzina, ipak manje vazna nego izdrzljivost, nevidljivost i mala cujnost. Ne moze se tvrditi da "Typhoon" ne moze ploviti brzinom od 30 cvorova, vec je ideja o brzini od 22 cvora potekla od toga da se smatra da tako velika brzina (30 cvorova) nema taktickog opravdanja. Dupli trup, dve turbine, dva reaktora nose i neke operativne prednosti. Dve propulzione jedinice sa svim pratecim elementima su nezavisne, jer su smestene u dva odvojena cilindra. Podmornica moze nesmetano nastaviti operacije i ako dodje do prestanka rada jedne od pogonskih jedinica usled kvara ili ostecenja od napada. Pomocni motori su nasli mesto u cilindrima bez vecih problema c obzirom na duzinu podmornice. Napajanje strujom je takodje nezavisno za oba cilindra, sto znaci da, ako jedan ostane bez napajanja, drugi cilindar ce zahvaljujuci svojoj elektricnoj grupi biti obezbedjen. Na pramcu "Typhoon-a" nalazi se 6 torpednih cevi za lansiranje torpeda kalibra 533 i 650 mm. Pretpostavlja se da se velika torpeda mogu postaviti i u kucista za rakete SS-N-16 i biti lansirana vertikalno. Procenjuje se da je podmornica snabdevena sa oko 20 torpeda. Sasvim je sigurno da sve cevi tih dimenzija mogu lansirati torpeda kalibra 533 mm, uz neke adaptacije, ili rakete SS-N-15. Jedan od problema pri gradnji ove podmornice bio je i postavljanje kontrolnih uredjaja i centara. Verovatno je da je prostor za kontrolne uredjaje smesten ispred prostora sa reaktorima u oba cilindra i oni su, takodje, nezavisni. Pitanje je i nacin ugradnje periskopa, jer fotografije pokazuju da su periskop i ostali senzori smesteni u centralnom delu mosta, sto znaci izmedju dva cilindra. Odgovor je dat u casopisu "Combat fleets 1984/85" i zasnovan je na predpostavci da postoji i treci cilindar koji je ugradjen u most ili nesto malo ispod njega. Taj cilindar ne samo da resava problem smestaja periskopa vec objasnjava prosirenje mosta do trupa. Precnik tog cilindra iznosi 6-6.5.m, a u njemu se nalazi centar za upravljanje vatrom i komunikacijski prostor. Dakle, "Typhoon" predstavlja odlicno resenje za dejstva ispod leda. Veliki cvrsti most sa ojacanom bazom u vidu izbocine (grbe), koja pokriva treci cilindar, izgleda da je specijalno projektovan da izdrzi udare u povrsinski led razbijen zbog lansiranja projektila. Repno peraje je postavljeno vise i deblje je nego na prethodnim sovetskim balistickim podmornicama i takodje ima znacajnu ulogu u plovidbi kroz led. Prednji hidroplani za ronjenje, koji su na ranijim sovetskim podmornicama bili montirani visoko na mostu, vraceni su na svoje tradicionalno mesto na pramcu i mogu se uvuci, cime se izbegava mogucnost ostecenja na povrsini u podrucjima sa ledom, a postavljaju se daleko napred, cime se povecava efekat upravljanja. Mada se na fotografijama vidi samo vertikalno kormilo, Amerikanci su tvrdili da "Typhoon" ima i horizontalna krila za ronjenje koja se nalaze ispod propelera. Medjutim, ta tvrdnja nije dokazana. TAKTICKO-TEHNICKE KARAKTERISTIKE Prva podmornica tipa "Typhoon" porinuta je 1980. godine u Severodvinsku, a u operatvnu upotrebu je usla 1982. godine. Naredne godine zavrsena je druga i do sada je izgradjeno sedam planiranih plovnih jedinica. Deplasman u podvodnoj voznji je 25000 t (pojavljuju se podaci i o 30000 t). Duzina je 170, sirina 25 i visina 13 m. Podmornica raspolaze sa dva nuklearna reaktora od 330-360 MW i dve parne turbine snage 80000 KS/60800 kW. Brzina u podvodnoj plovidbi je 30 cvorova. Posada ima 150 clanova. Naoruzanje se sastoji od 20 balistichkih raketa SS-N-20 "Sturgeon" dometa 8300 km (4500 milja), protivavionskim raketama (nema podataka koje su to rakete, vec se samo u literaturi pominje mogucnost), protivpodmornicki sistemi raketa-torpedo SS-N-15 i SS-N-16, dve torpedne cevi kalibra 533 mm i cetiri torpedne cevi kalibra 650 mm i mine.